Vinogorje Hvar

Hvar je otok dinamičnog krajobraza. Otočni hrbat se proteže od zapada prema istoku duljinom od 68 km pa je otok Hvar najdulji hrvatski otok. Sa najvišeg vrha, sv.Nikole (628 m n.v.), otvara se pogled na obje strane otoka, more i otoke. Na sjeverozapadnom dijelu hrbat prelazi u brežuljke uz koje su se smjestila hvarska sela okružena terasastim vinogradima te dalje u polja na čijim su rubovima uz more nastali hvarski gradovi.

Hvar Beaches Hvarske južne plaže: u blizini Sv. Nedjelje

Na južnoj strani otoka, pokraj Sv. Nedjelje odsječen je u klifove, dok se većim dijelom prema istoku strmo obrušava prema moru, tvoreći dolce, bonde i rote koji završavaju prekrasnim šljunčanim plažama, zbog čega su čuveni vinogradi sa južne strane otoka dobili i ime "Hvarske plaže".

Kako je vrijeme prolazilo, lice našeg otoka oblikovala su dva čimbenika; sredozemna klima i hvarski težaci. Kraška polja, plitkog tla i puna skeleta, hvarski su težaci pretvarali u obradive površine, gradeći suhozide i gomile. Zamislite koliko im je truda trebalo da stvore današnji krajobraz!

Terraced Vineyards Sjeverozapad: terasasti vinogradi izmedu Svirača i Pitava

Vinogradi, maslinici, voćnjaci, polja lavande, cvjetne livade i šume, isprepliću se sa suhozidima i gomilama, pa naš otok iz zraka izgleda kao mozaik. A na zimu i rano proljeće vesele nas zvuci potoka koji izviru i teku po cijelom otoku.

Baš jedan takav potok, antička rijeka Farion, bio je jedan od razloga što su grčki doseljenici odabrali ovaj otok.

Premda su vinovu lozu uzgajali već starosjedioci Iliri, dolaskom Grka sa otoka Parosa i osnivanjem grada Farosa (Pharos) 384 godine prije Krista, vinarstvo postaje jedna od dominantnih gospodarskih grana otoka Hvara.
Danas je Starogradsko polje poznato i kao „Ager Pharensis“ (u doba
Rimljana), odnosno „Chora Pharou“ (u doba Grka), područje pod zaštitom UNESCO-a i predstavlja najočuvaniji grčki katastarski plan.

Mikroklimatska područja

Hvarske plaže

južna strana otoka
Sv. Nedjelja, Jagodna, Ivan Dolac, Medvid Bod, Zavala, Gromin Dolac
strme padine, koje se pretvaraju u dolce, bonde i rote
dolci završavaju prekrasnim šljunčanim plažama
karbonatna tla sa dosta skeleta
sunčeve zraka padaju gotovo okomito na tlo i reflektiraju se o kamen
prozračni i ocjediti položaji
problemi sa bolestima vinove loze su rijetki, češće je problem pepelnica (dial. nedaća ili lug), nego plamenjača (peronošpera)
vrhunski položaji za uzgoj plavca malog
u manjoj mjeri se uzgajaju i druge sorte: pošip, maraština, muškat i darnekuša
prirodna vegetacija koja okružuje vinograde je makija: ružmarin (Rosmarinus officinalis L.), mirta (Myrtus communis L.), drača (Paliurus spina christy L.), žuka (Spartium junceum L.), divlja ruža (Rosa sempervirens L.) i dr.

Terasasti vinogradi

središnji dio otoka, sjeverna strana
Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj, Dol
mozaik vinograda, maslinika i prirodnog raslinja isprepleten suhozidima
osobitom ljepotom ističu se vinogradi na bandama (stranama) iza Svirača i Vrbanja, strme terase, malih površina koje u dijalektu zovemo lojčići.
Tlo je raznoliko, manje, ili više skeletno, od pjeskovitog, pjeskovito-ilovastog do smeđih tala na vapnencu i dolomitu
položaji okrenuti prema sjeveru i sjevero-istoku
prozračni i ocjediti položaji
područje bogato vodenim tokovima (u zimsko-proljetnom periodu)
problemi sa bolestima vinove loze su rijetki
plavac mali postiže visoku kvalitetu
u manjoj mjeri uzgajaju se i druge sorte: darnekuša i bogdanuša
vegetacija koja okružuje vinograde su šume bora (Pinus sylvestris L.) i česmine (Querxus ilex L.), ali i kulture poput maslinika (Olea europea L.), lavande (Lavandula officinalis L, Lavandula hybrida L.), smokava (Ficus carica L.), bajama - dial. Omendula (Prunus amygdalus L.), rogača- dial. karobela, kalobera (Ceratonia siliqua L.), murvi (Morus nigra L.), i dr.

Polja

Starogradsko polje odnosno „Chora Pharou“ (u doba Grka), ili „Ager Pharensis“ (u doba Rimljana), danas je područje pod zaštitom UNESCO-a i predstavlja najočuvaniji grčki katastarski plan. Parcelizacija se očuvala zahvaljujući stoljetnom trudu hvarskih težaka, koji su grčke suhozide čuvali i obnavljali. Originalne parcele dimenzija 900 x 180 m, unutar kojih su, kroz stoljeća, nastale manje, dobro se vide iz zraka. Granice antičkog polja protežu se od Staroga Grada (Farosa) do Vrboske i Jelse prema istoku, te Dola, Vrbanja i Svirača na južnoj strani polja

Jelšansko polje, od Jelse prema zapadu, spaja se sa Starogradskim

tlo je raznoliko, uz rubove polja tlo je dosta skeletno i plitko, dok na dijelovima polja nastaju i srednje duboka i duboka tla, a izmjenjuju se rigolana glinasto-ilovasta, ilovasta i pjeskovita tla. Na pojedinim mjestima nalaze se i crvenice (terra rossa).
Za vrijeme zime i ranog proljeća, na velikom dijelu polja zadržava se voda, naročito na najnižim područjima gdje nastaju lokve koje znaju prekrivati i površine od nekoliko hektara u izrazito kišnim godinama.
Vinova loza u poljima osijetljivija je na napad bolesti, a naročito plamenjače
uzgajaju se razne sorte: plavac mali (ne daje najbolju kvalitetu u polju, teško sazrijeva), bogdanuša (najbolja na crvenicama i škrtijim tlima uz rubove polja), parč, kuč, maraština, toscano trebbiano, muškat, a u novije vrijeme i sorte cabernet sauvignon, syrah, merlot i dr.
Sa vinogradima izmijenjuju se u manjoj mjeri i druge kulture, a najviše masline i lavanda, a u manjoj mjeri uzgaja se i povrće i voće. Dio polja je prekriven šumarcima i živicama kupine (Rubus fruticosus L.), drače (Paliurus spina christy L.) i dr.

Milna

jugozapadni dio otoka
terase se protežu od Milne prema Hvaru
vinogradi se izmijenjuju sa maslinicima
karbonatno tlo na laporu, često se javlja kloroza zbog problematičnog primanja željeza
prozračni i ocijediti položaji
nema velikih problema sa bolestima vinove loze, ali zbog sastava tla često se javlja kloroza (problem usvajanja željeza).
Uzgajaju se plavac mali, pošip, bogdanuša i druge sorte.

Vrh otoka – Vorh i krška polja na istoku otoka

Vorh je zaravan na hrbatu otoka, iznad Vrisnika, Svirača i Vrbanja sa sjeverne strane, a Ivan Dolca i Sv. Nedjelje sa druge strane, na visini od oko 400 m n.m.v.
Mala krška polja prostiru se na području od Poljica prema Sućurju
Plitko, skeeltno tlo na kojem rastu vinogradi i lavanda kao glavne kulture
klima je nešto oštrija nego na ostalim dijelovima otoka zbog veće nadmorske visine
uzgaja se darnekuša, kuč, parč, plavac mali i druge sorte
prirodna vegetacija je makija gdje se posebice ističu vrste planika – dial. Manjiga (Arbutus unedo L.), crnjuša – dial. vris (Erica multiflora L.), kadulja (Salvia officinalis L.) i dr. te šuma alepskog bora (Pinus halepensis L.), i endemske vrste dalmatinskog crnog bora (Pinus dalmatica Vis.)

Vale (uvale)

na sjevernoj strani otoka Hvara i otočićima
vala sv. Luke, Grebišća, Sv. Klement, i dr.
Pjeskovita, pjeskovito – ilovasta tla
tla su više ili manje skeletna, nastala u uvalama i uvlače se unutrašnjost otoka
vinogradi se spuštaju prema moru do prekrasnih pješćanih plaža
uzgajaju se različite sorte vinove loze
vale su okružene gustom borovom šumom, a ponegdje makijom